13
srijeda
siječanj
2016
Ukidanje Hitne helikopterske medicinske službe
Kao meni najzanimljiviju vijest od prošlog tjedna izdvojio bih onu o ukidanju Hitne helikopterske medicinske službe, pilot projektu RH od prošle godine. Naime, radi se o službi koja je u 2015. imala ukupno 219 intervencija, odnosno prebacivanja bolesnih i unesrećenih otočana, ali i njihovih gostiju.
Ovakva odluka je nelogična s obzirom da se često kroz različite poticaje i projekte želi zaustaviti iseljavanje stanovništva s otoka, omogućiti im se lakši život i osigurati potrebna sredstva.
U špici sezone, kada na otoku Braču, u mjestu Bolu ljetuje oko 10 000 turista, znalo se događati da Hitna služba ne bi stizala izvršiti intervenciju uslijed nekoliko istovremenih poziva za pomoć. Iz toga zaključujemo da ne samo kako je ukidanje ove zračne službe jako loše, nego trebamo još pojačati i kopnene službe Hitne medicinske pomoći
Kao alternativa ukinutoj Hitnoj helikopterskoj medicinskoj službi bit će na raspolaganju unesrećenim otočanima (ali i njihovim gostima) vojni helikopteri. Pitanje je kako se to sve skupa planira organizirati u ljetnim mjesecima dok bjesne požari, a na Jadranu ljetuje na tisuće turista?
Na kraju krajeva, Hrvatska, odnosno Dalmacija, praktički živi od turizma (u izvozu ta stavka zauzima nemalih 37%), a Vlada ostvaruje lijep iznos prihoda. Ako se neće izdvajati za turizam jedan određen dio, ulagati u njega kako bi se još bolje razvijao, ne znam za što onda hoće?
Na internetu se posljednjih dana pojavila peticija za nastavak rada ukinutog projekta:
˝Živite u Hrvatskoj na otoku ili nekom od hrvatskih gorskih krajeva, ili ste jedan od brojnih stranih i domaćih turista koji rado posjećuje Hrvatsku a posebice njene predivne otoke ili gorje, no što kada stvari pođu po zlu, što kada dođe do zdravstvenog problema koji je neophodno zbrinuti u što skorijem vremenu, e da ishod ne bi bio smrtan ili po zdravlje nepovoljan?
U tom slučaju neizostavna je helikopterska hitna medicinska pomoć, čiji je pilot projekt u Hrvatskoj započeo u rujnu 2015.
U četiri mjeseca rada taj je projekt pokazao fantastične rezultate i spasio brojne živote.
No jedna od malobrojnih dobrih stvari koja se nedavno pokrenula u našoj državi uskoro dolazi kraju. Odgovorni će uvijek naći razlog zašto je tome tako. Dok se za sve druge nepotrebne stvari novaca ima i nemilosrdno troši, za bitne stvari uvijek nedostaje.˝
http://www.peticija24.com/peticija_nastavak_rada_hitne_helikopterske_medicinske_sluzbe_u_rh
U svakom slučaju, po mom nekakvom mišljenju, ćemo ovo ljeto izgledati poprilično neozbiljno dok vojni helikopteri budu dolazili po unesrećene turiste svih nacionalnosti što ljetuju na Jadranu, helikopterima koji nisu namijenjeni za civile, nemaju potrebnu opremu za njihovo zbrinjavanje, zastarjeli su i s njih otpadaju dijelovi, te stvaraju nevjerojatnu buku dok nadlijeću naseljena područja i krcate plaže.
komentiraj (2) * ispiši * #
28
ponedjeljak
prosinac
2015
Pregled najvažnijih zbivanja u 2015. godini
Kako već priliči posljednjim danima dvanaestog mjeseca, u ovom ćemo se članku osvrnuti na prošlu godinu, 2015.
Siječanj: godina je počela Predsjedničkim izborima, u kojima je pobjedu odnijela Kolinda Grabar- Kitarović. Prilikom svog prvog obraćanja javnosti, pozvala je narod da se prestane osvrćati na prošlost, što je bilo bilo je, treba gledati naprijed, u budućnost, prionuti radu i pokrenuti gospodarstvo Hrvatske.
Veljača: je opet obilježena novoizabranom predsjednicom, odnosno, njenom inaguracijom- umjetničkim programom na Trgu svetog Marka, uz brojne uzvanike iz političkog i gospodarskog života Hrvatske ali i svijeta.
Ožujak: najzanimljiviji naslov s internet portala: ˝Francuska u strahu od terorista; prijetnja je trajna, nijedan dan ne prođe bez uzbune.˝
Travanj: započela najambicioznija reforma školstva u Hrvatskoj. Cilj je odabrati najbolje prosvjetare (a ne podobne!) kako bi skupa radili na reformiranju cjelokupnog obrazovanja.
Svibanj: peti mjesec je uglavnom obilježen pregovorima između Vlade i šatordžija (Klemm i Glogoški) u Savskoj. Prvi svibanj su obilježili i veliki prosvjedi radnika (ali i nezaposlenih) diljem svijeta.
Lipanj: iscrtan kukasti križ na travnjaku Poljuda. Grčka kriza; veliki nemiri na ulicama Atene.
Srpanj: počela ULTRA Europe- Festival elektronske glazbe.
Kolovoz: Vojni mimohod ulicama Zagreba u čast 20. obljetnice vojno redarstvene operacije- Oluja.
Rujan: počeo ulazak sirijskih izbjeglica preko Bajakova- najkotroverznija tema godine o kojoj se najviše raspravljalo i govorilo.
Listopad: ruska invazija na ISISovce. Prosvjedi u Podgorici protiv Europske unije.
Studeni: ustavni sud donio odluku o konverziji kredita u švicarcima. Teroristički napadi u Parizu.
Prosinac: ovaj mjesec je definitivno obilježen Parlamentarnim izborima; dvije najveće hrvatske stranke, HDZ i SDP su odnijele podjednak broj mandata, dok se njima priključila i treća stranka, iznenađenje izbora, stranka MOST-a s čak 19 osvojenih mandata. Iako je postojala opasnost kako ćemo u 2016. godinu ući bez mandatara, odnosno onoga tko bi sastavio Vladu, to se ipak nije dogodilo. U Novu godinu ulazimo s Vladom pod paskom koalicije HDZ+MOST.
U konačnici, kada sumiramo sve, protekla godina je bila prilično sadržajna i nadasve zanimljiva. S nadom da će nam iduća biti s većim blagostanjem nego ova na izmaku, bez ratova i stradavanja (ako je to ikako moguće), želimo vam sve najbolje u 2016.!
komentiraj (0) * ispiši * #
08
utorak
prosinac
2015
Zašto ne putujemo svemirom?
Zasto ne putujemo svemirom? To je pitanje koje si je barem jednom u životu postavio svatko od nas. 1940-ih stvorena je raketna tehnologija koja je omogućila ljudima ostvarenje ideja koje su do tada bile samo maštarija. Nekoliko godina kasnije čovjek je poletio u svemir. Mašta ljudi bila je pobuđena i malo toga se tada činilo nemogućim.
Od tada je prošlo gotovo 60 godina. Ljudi i dalje nisu previše odmakli od Zemlje, a kako trenutno stvari stoje u nekoj bližoj budućnosti ni neće. Posljednja dva desetljeća u svemirske tehnologije ulaže se začuđujuće malo. Ta tehnologija nije prioritet. U redu možda i ne bi trebala biti prioret. Postoje daleko veći problemi na Zemlji koje treba riješiti. Razvoj medicinske dijagnostike omogućio nam je otkrivanje podmuklijih i složenijih bolesti nego ikad prije. Pa to je jedan veliki problem kojeg treba riješiti. Valjda ako želimo putovati svemirom istraživati nove svjetove trebamo zdravo stanovništo s kojim možemo računati u svakom trenu. Klima se mjenja, a svijetu prijete stravične katastrofe. Potrebno je zato očuvati naš planet jer i svemirski putnici se negdje moraju vratiti. No jesu li to najveći problemi današnjice?
Nedavno je u jednom listu objavljena vijest kako je američka firma Uber trenutno vrijedna 62 000 000 000 dolara? 62 000 000 000 dolara??? U samo 2-3 godine ta firma je uspjela od ulagača privući silne milijarde koje će uložiti u inovacije i poboljšanje kvalitete svoje usluge i života građana.
- Ali čime se ta firma zapravo bavi? ....Milijarde dolara utrošene su u razvoj aplikacije koja omogućuje ljudima da se voze taksijem?
- Ali ljudi se već stoljeće i pol voze taksijima.
- Pa to je aplikacija i možete pozvati taksi internetom ili preko mobitela.
- Ali i sadašnje taksi firme mogu pozvati preko mobitela ili njihove aplikacije????
- 62 000 000 000 dolara da bi se nakon automobila vozili.... Automobilom?
U isto vrijeme medijima odjekne vijest kako je poznati institut za biomedicinska istraživanja nakon dugo godina napokon uspio prikupiti 600 000 dolara za kupnju uređaja koji će im pomoći u daljnim istraživanja. Ta istraživanja su, između ostalog, vezana za pronalaženje lijeka za karcinome. Uh, pa kako li su samo to uspjeli prikupiti?! Prosječan radnik za to radi cijeli život!!!
Čitajuci novosti iz svijeta dolazim do još jednog upečatljivog naslova. U razdoblju od 2005 naovamo NASA je uložila nevjerojatnih 6 000 000 dolara u razvoj nove vrste pogona koji bi skratio put do Marsa na samo mjesec i pol sa sadašnjih 8 mjeseci. 6 000 000 dolara? Pa zar to nije zapravo malo. Ali NASA je državna agencija i nema dovoljno sredstava pogotovo kada u svijetu vlada kriza. U isto to vrijeme Američka vojska troši gotovo 1 300 000 000 000 dolara za razvoj zrakoplova koji na koncu nije funkcionalan.
I tako dok se tisuće milijardi što državnog što privatnog novca troši na jako sporedne stvari ne može se ne zapitati zašto stvarno ne putujemo svemirom.
komentiraj (4) * ispiši * #
03
četvrtak
prosinac
2015
Summit o klimatskim promjenama - Pariz 2015
Ponedjeljak 30. 11. 2015. možda će u budućnosti biti dan o kojem ćemo pričati da su napokon donesene smjernice za zaustavljanje globalnog zagađenja našeg voljenog planeta Zemlje, ali kao što znamo od pompoznih najava većinom se dogodi jedno veliko ništa. Tog ponedjeljka u Parizu sastali su se čelnici 150 zemalja svijeta kako bi pokušali postići makar neke dogovore o smanjenju emisije stakleničkih plinova što dovode do velikih prirodnih katastrofa. Ipak na taj sastanak ne treba gledati s prevelikim optimizmom jer se svjetski vođe već dvadeset i više godina ne mogu dogovoriti o ničemu vezano za ekologiju. Tako su redom u vodu padali i Montrealski protokol, Agenda 21 iz Ria, Kyoto protokol, summit u Kopenhagenu, a da se nije ništa značajno promijenilo na bolje.
Plan i želja ovog sastanka u Parizu je da se zaustavi zagrijavanje planeta na ispod 2 stupnja Celzija u odnosu na 1900 – tu godinu. Jako čudno zvuči tih 2 stupnja i vjerojatno se zapitate što nam tako malo zagrijavanje može toliko naštetiti ? Pa svi vi koji se pitate vrijeme je da počnete se educirati što nam slijedi ako ne počnemo djelovati promptno. Naime, 2015. naš planet je prvi puta prešao razinu zagrijavanja od jednog stupnja Celzija u odnosu na 1900- tu. Samo taj 1 stupanj više nam je u zadnjih nekoliko desetljeća od kada se masovno zagađuje planet donio brojne poplave, suše, a da tek ne govorimo o nestanku velikog broja biljka i životinja. No i sa svime time nekako ljudi prežive, ali problem je što se i ledenjaci tope, a onda i naš opstanak dolazi u pitanje jer voda može prekriti naš planet. Sad ukoliko ste to pročitali zamislite što će se dogoditi kada se planet zagrije na 2 stupnja Celzija ili kako stručnjaci planiraju do 4 stupnja Celzija do kraja stoljeća.
Kada bi pričali sportskim žargonom onda bi rekli da zlatnu medalju u ekološkom zagađivanju osvaja premoćno Kina, dok je u malo većem zaostatku SAD što njima ne priliči jer u svemu vole biti prvi, a broncu osvajamo mi, tj. Europska unija. Kada bi to bio sport možda bi mogli i slaviti, ali to je surova realnost kojom se ne možemo niti ne smijemo dičiti. Baš zato je za zaustavljanje zagađenja bitan dogovor među najvećima. Kako sada stvari stoje Kina i SAD odlučile su se za zajedničku suradnju u rješavanju ovog problema, što je veoma dobra vijest ukoliko se ostvari. Kina koja zagađuje jednu četvrtinu ukupne emisije CO2 u svijetu odlučila je da će do 2030. smanjiti korištenje ugljena od 60 do 65 posto, te da će se posvetiti obnovljivim izvorima energije. SAD kao drugi planira smanjiti emisiju stakleničkih plinova za 26 do 28 posto do 2025., a treća EU planira 40 posto do 2030. Cilj je da se do 2050. smanji emisija stakleničkih plinova za 40 do 70 posto prelaskom na obnovljive izvore energije.
Sve bi to bilo uredu da nije u igri veliki novac, a kao što smo se dosada nagledali nekako novac uvijek pobjeđuje i ne zanima ga dali je nešto pošteno ili nije već mu je bitno da je profit sve veći. Ovaj sastanak je možda prekretnica koja će nam pokazati put u bolje sutra, da naši potomci isto imaju priliku udisati čisti zrak i vidjeti zvjezdano nebo. Kako je pola milijuna aktivista diljem svijeta reklo na prosvjedima ovih dana : „ Ne postoji planet B ! „
Ovu temu smo pisali da ljudima damo do znanja da je ekologija bitna krenuvši od malog čovjeka pa sve do velikih moćnika, uz to da bez velikih ne ide. Neće naše male tvrtke koje posluju društveno odgovorno puno toga promijeniti, ako same države ne počnu društveno odgovorno se ponašati. Bit svega je da počnemo cijeniti mjesto gdje naše čovječanstvo živi.
I zapamtite, nitko ne može protiv MAJKE PRIRODE !!!
Vaš DIS- u
komentiraj (1) * ispiši * #
25
srijeda
studeni
2015
The Corporation
Glavna tema ovog osvrta je film „The Corporation“ redatelja Marka Achbara i Jennifer Abbott, nastao na temeljima knjige Joela Bakana „Korporacija:Patološka težnja za profitom i moći“ koja je ujedno i poslužila kao smjernica za scenarij redateljskom dvojcu. Film nas uvodi u same kontroverzne početke nastanka korporacije, te gledateljima kroz prizmu nekih od aktera korporacijskog svijeta, znanstvenika, kritičara i izvršnih direktora, nastoji objasniti smjer u kojem se kreće utjecaj korporacija na današnje društvo. Dokumentarac također obraća pozornost na novije trendove u poslovnom svijetu, poglavito na pokušaje utjecaja na percepciju potrošača, često dovodeći u pitanja etičnost i moralnost metoda kojima se služe u tim nastojanjima.
Prilikom gledanja filma teško je ostati nekritičan prema problemima i promjenama u načinu života koje su indirektno uzrokovone djelovanjem korporacijske mašinerije pretvarajući čovjeka u biće čija će sreća ovisiti o konzumaciji dobara i usluga koje će ispunjavati umjetno proizvedene potrebe od strane spomenutih institucija. Unatoč nekim negativnim stranama ne možemo zanemariti to da korporacije mogu imati i velike pozitivne efekte na društvo u cjelini. Gotovo sva velika poduzeća doprinose ekonomskom rastu kroz njihove investicije, proizvodnju dobara i usluga. Razvijaju nove tehnologije koje će u konačnici biti dostupne i olakšavati život svakom pojedincu u društvu. Velike kompanije poput farmaceutskih su sposobne proizvoditi robu, koju mala poduzeća i pojedinci zbog veličine tržišta nebi bila u stanju. Također smanjuju nezaposlenost i omogućavaju povećanje produktivnosti rada.
Što se tiče interesa menadžmenta, vlasnika, zaposlenika, kupaca i drugih interesno-utjecajnih skupina, smatramo da će oni uvijek biti u skobu. Primarni cilj i na kraju krajeva svrha rada korporacije je stvaranje bogatstva za svoje dioničare pod svaku cijenu, što uključuje smanjivanje plaće radnicima, izbjegavanje raznih društvenih i etičkih pitanja koja bi mogla donijeti nepotrebne troškove poslovanja. Za ostvarenje tih ciljeva ključan je menadžment i vlasnici.
Grossmanova izjava da „korporacije prodaju sebe, svoju dominaciju, svoja pravila“ predstavlja činjenicu koju je nemoguće zanemariti a to je da je mentalitet današnjeg potrošačkog društva oblikovan da služi interesima „velikih igrača“ bilo da tu sudjelujemo kao izvršni direktor kompanije ili običan potrošač. Troškove ovih postupaka najčešće snose potrošaći zajedno sa radnicima, zajednicom i okolišem. Korporacije nebi trebale biti u mogućnosti sa javnošću komunicirati slobodno već bi se komunikacija trebala regulirati zakonom od strane nadležnih institucija, kako bi se izbjegle manipulacije u „upravljanju percepcijom“.
Angažiranje poduzeća za „upravljanje percepcijom“ poput Burson-Martsteller-a, smatramo neetičnim ukoliko se javnosti tim potezom nastoji uljepšati slika kompanije koja je daleko od istine, što je najčešće slučaj. Treba ipak uzeti u obzir da je danas jedan od poslovnih trendova predstaviti se kao društveno odgovorno poduzeće kako bi se prikupile simpatije društvene zajednice, te na neki način predstavlja samo marketinšku aktivnost koja će doprinijeti imidžu poduzeća.
Postojeću situaciju bi nastojali promijeniti poboljšanjem učinkovitosti regulacije na način da se poveća izdvajanje novčanih sredstava za tijela koja su zadužena za provedbu propisa koji utječu na poslovanje korporacija, povećanjem odgovornosti izvršnih direktora za radnje korporacija. Također smatramo da bi se trebao ograničiti utjecaj korporacija na državne vlasti putem lobiranja, ako je moguće ukinuti pravo financiranja predizbornih kampanja.
komentiraj (3) * ispiši * #
17
utorak
studeni
2015
Ekonomska klinika
Udruga mladih studenata sa svrhom pomaganja socijalnim slučajevima i mladim poduzetnicima.
Više informacija na linku: http://www.ekonomska-klinika.hr/
komentiraj (0) * ispiši * #
