The Corporation

Glavna tema ovog osvrta je film „The Corporation“ redatelja Marka Achbara i Jennifer Abbott, nastao na temeljima knjige Joela Bakana „Korporacija:Patološka težnja za profitom i moći“ koja je ujedno i poslužila kao smjernica za scenarij redateljskom dvojcu. Film nas uvodi u same kontroverzne početke nastanka korporacije, te gledateljima kroz prizmu nekih od aktera korporacijskog svijeta, znanstvenika, kritičara i izvršnih direktora, nastoji objasniti smjer u kojem se kreće utjecaj korporacija na današnje društvo. Dokumentarac također obraća pozornost na novije trendove u poslovnom svijetu, poglavito na pokušaje utjecaja na percepciju potrošača, često dovodeći u pitanja etičnost i moralnost metoda kojima se služe u tim nastojanjima.
Prilikom gledanja filma teško je ostati nekritičan prema problemima i promjenama u načinu života koje su indirektno uzrokovone djelovanjem korporacijske mašinerije pretvarajući čovjeka u biće čija će sreća ovisiti o konzumaciji dobara i usluga koje će ispunjavati umjetno proizvedene potrebe od strane spomenutih institucija. Unatoč nekim negativnim stranama ne možemo zanemariti to da korporacije mogu imati i velike pozitivne efekte na društvo u cjelini. Gotovo sva velika poduzeća doprinose ekonomskom rastu kroz njihove investicije, proizvodnju dobara i usluga. Razvijaju nove tehnologije koje će u konačnici biti dostupne i olakšavati život svakom pojedincu u društvu. Velike kompanije poput farmaceutskih su sposobne proizvoditi robu, koju mala poduzeća i pojedinci zbog veličine tržišta nebi bila u stanju. Također smanjuju nezaposlenost i omogućavaju povećanje produktivnosti rada.
Što se tiče interesa menadžmenta, vlasnika, zaposlenika, kupaca i drugih interesno-utjecajnih skupina, smatramo da će oni uvijek biti u skobu. Primarni cilj i na kraju krajeva svrha rada korporacije je stvaranje bogatstva za svoje dioničare pod svaku cijenu, što uključuje smanjivanje plaće radnicima, izbjegavanje raznih društvenih i etičkih pitanja koja bi mogla donijeti nepotrebne troškove poslovanja. Za ostvarenje tih ciljeva ključan je menadžment i vlasnici.
Grossmanova izjava da „korporacije prodaju sebe, svoju dominaciju, svoja pravila“ predstavlja činjenicu koju je nemoguće zanemariti a to je da je mentalitet današnjeg potrošačkog društva oblikovan da služi interesima „velikih igrača“ bilo da tu sudjelujemo kao izvršni direktor kompanije ili običan potrošač. Troškove ovih postupaka najčešće snose potrošaći zajedno sa radnicima, zajednicom i okolišem. Korporacije nebi trebale biti u mogućnosti sa javnošću komunicirati slobodno već bi se komunikacija trebala regulirati zakonom od strane nadležnih institucija, kako bi se izbjegle manipulacije u „upravljanju percepcijom“.
Angažiranje poduzeća za „upravljanje percepcijom“ poput Burson-Martsteller-a, smatramo neetičnim ukoliko se javnosti tim potezom nastoji uljepšati slika kompanije koja je daleko od istine, što je najčešće slučaj. Treba ipak uzeti u obzir da je danas jedan od poslovnih trendova predstaviti se kao društveno odgovorno poduzeće kako bi se prikupile simpatije društvene zajednice, te na neki način predstavlja samo marketinšku aktivnost koja će doprinijeti imidžu poduzeća.
Postojeću situaciju bi nastojali promijeniti poboljšanjem učinkovitosti regulacije na način da se poveća izdvajanje novčanih sredstava za tijela koja su zadužena za provedbu propisa koji utječu na poslovanje korporacija, povećanjem odgovornosti izvršnih direktora za radnje korporacija. Također smatramo da bi se trebao ograničiti utjecaj korporacija na državne vlasti putem lobiranja, ako je moguće ukinuti pravo financiranja predizbornih kampanja.